ŠTA JE EFIKASNOST FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?

U prvoj polovini dvadesetog vijeka među ekonomistima se pojavila ideja da se kretanje pojedinih ekonomskih varijabli odražava na cijene akcija. Britanski statističar Maurice Kendall je 1953. godine uradio istraživanje u kome je pokazao da se ne mogu identifikovati predvidivi obrasci ponašanja cijena akcija i da se cijene akcija kreću nasumično. To praktično znači da su se cijene kretale gore i dole, bez obzira kako su se kretale u prošlosti i da se nije moglo predvidjeti njihovo kretanje u budućnosti. Ekonomisti toga vremena, oslanjajući se na Kendall-ove rezultate, smatrali su da tržište akcija ne slijedi nikakava pravila, i shodno tome potvrđivali su tvrdnju da je tržište akcija iracionalno. Međutim ovdje se prosto nameće pitanje, da li Kendall-ove rezultati potvrđuju iracionalnost tržišta? Da bi smo u potpunosti odbacili trvdnje većine ekonomista toga vremena o njihovom stavu u vezi iracionalnosti tržišta, polazimo od suprotne pretpostavke, da je Kendall-ovo istraživanje pokazalo da su cijene akcija predvidive. U tom slučaju investitori bi postupali tako što bi kupovali akcije prije što im cijena poraste, a prodavali bi akcije prije nego što im cijena padne. Međutim, reakcija tržišta će u potpunosti razuvjeriti ovakavu tvrdnju, jer ulagači koji već imaju akcije i znaju da će im cijena porasti neće htjeti prodati svoje akcije sve dok cijena ne poraste do odgovarajućeg novoa. To praktično znači da predviđena buduća cijena trenutno dovodi povećanja sadašnje cijene, odnosno da će se „dobra vijest“ trenutno odraziti na cijenu akcije.  Javno dostupne informacije kao što su makroekonomski pokazatelji, informacije o djelatnosti, informacije koje su povezane sa preduzećem poput njegovih poslova, planova i menadžmenta su informacije koje su već odražene u cijeni akcije.

Sa druge strane, čim se pojavi neka nova informacija koja pokazuje da je akcija podcijenjena i pruža odgovarajuću mogućnost za zaradu, povećava se potražnja za istim, jer invesitori kreću u kupovinu iste. Potražnja stvara odgovarajući pritisak na cijenu akcije, što podiže cijenu akcije na njenu realnu visinu, gdje se opet mogu očekivati redovne stope prinosa. To upućuje na zaključak da se sa dolaskom samo novih informacija cijene akcija povećavaju ili smanjuju, što ih dovodi na njihovu realnu visinu, odnosno da su cijene akcija posljedica dolaska novih ili nepredvidivih informacija, pa je i njihovo kretanje nepredvidivo. Samim tim može se konstatovati da cijene akcija nisu posljedica slučajnog kretanja akcija (slučajnog hoda), već su posljedica „borbe“ između obrazovanih i inteligentnih ulagača u procesu otkrivanja važnih informacija koje će imati uticaja na cijenu akcija, a prije nego što ih ostatak tržišta bude svjestan. Dakle, kada se pojavi nova informacija investitori žure iskoristiti tu spoznaju čim se eliminiše svaka prilika za ostvarenje profita ili kako se popularno na Wall Streetu kaže „nema besplatnih ručkova“. Na osnovu stavova koji su izneseni u ovom paragrafu u potpunosti je demantovana tvrdnja da je slučajan hod dokaz tržišne iracionalnosti, već je dokaz efikasnog tržišta, jer kada bi se cijene mogle predvidjeti, to bi bio nepobitan dokaz neefikasnosti tržišta, a ne njegove efikasnosti. Prema tome, može se konstatovati da cijene akcija u potpunosti odražavaju sve raspoložive informacije. Ova teorija se zove teorija efikasnosti tržišta (engl. Efficient Market Hypothesis). Stepen cjenovne efikasnosti pokazuje brzinu kojom cijene akcija reaguju na pojavu tih novih informacija. Dakle, vremenski period koji je potreban da se tržišna cijena prilagodi ovim informacijama predstavlja mjeru efikasnosti finansijskih tržišta. Prema tome, što je taj vremenski period kraći, finansijska tržišta su efikasnija, a što je taj vremenski period duži tržišta su manje efikasna.

 

U teoriji postoje razni dokazi u korist HET-a i osporavanja (koja se odnose na mnoštvo empirijskih dokaza o anomalijama) koja se vezuju za HET. Da je efikasnost tržišta kapitala i dalje predmet naučnog istraživanja, svjedoče razne polemike i rasprave između pojedinih analitičara, investitora i eksperata ekonomske struke. Međutim, ovdje je realno postaviti sljedeće pitanje: da li su finansijska tržišta efikasna? Odgovor na ovo prethodno postavljeno pitanje je da su finansijska tržišta efikasna, ali da jako inteligentni i obrazovani investitori uvijek mogu da budu uspješni.