Koncept dužne profesionalne pažnje oslobađa revizora od nerealnih zahtjeva u pogledu neregularnosti, ali on i dalјe predstavlјa visok standard koji revizor mora da zadovolјi kako ne bi bio optužen za nemar.
Savjestan revizor treba da poznaje teoriju i praksu revizije, da ima odgovarajući nivo obučenosti, iskustva i vještine prosječnog revizora, da je sposoban da prepozna signale postojanja neregularnosti, da drži korak sa saznanjima o načinima izvršavanja i otkrivanja neregularnosti.
Ovaj koncept se najbolјe može objasniti na promjeru profesionalne odgovornosti revizora prema javnosti i korisnicima (revidovanih) finansijskih izvještaja. U ovom kontekstu posebnu pažnju javnosti privlači dilema/nedoumica u pogledu odgovornosti revizora za otkrivanje kriminalnih radnji. Očekivanja javnosti su da bi revizija trebalo da otkrije kriminalne radnje kod klijenta revizije, ali se tokom razvoja teorje i prakse revizije finansijskih izvještaja mijenjao stav u vezi sa ovom odgovornošću revizora. Nakon prvobitno prihvaćene odgovornosti u ovom smislu, vremenom je sve snažmiji stav odbacivanja odgovornosti za otkrivanje kriminalnih radnji. Pri tome, razlog nije bio u odbacivanju potrebe i značaja da se revizori fokusiraju i na ispitivanje postojanja kriminalnih radnji, nego je poslјedica povećanja obima i kompleksnosti poslovanja preduzeća klijenata revizije, što je onemogućavalo revizore da temelјito ispitaju sve transakcije koje su se desile u određenom periodu na koji se revizija odnosi. Tako je odgovornost revizora za otkrivanje kriminalnih radnji prestala da bude obaveza revizorskog angažmana, jer bi takva obaveza morala značiti prošireni obim angažmana do nivoa čiji bi troškovi postali ograničavajući faktor. Između pune odgovornosti za otkrivanje kriminalnih radnji, sa jedne strane, i odbacivanja bilo kakve odgovornosti, sa druge strane, aktuelnom regulativom revizije prihvaćena je ograničena odgovornost revizora u ovom domenu.
Mjerilo za definisanje odgovornosti revizora za otkrivanje kriminalnih radnji je upravo koncept dužne profesionalne pažnje. Koncept dužne profesionalne pažnje zasniva se na pravnom konceptu savjesne osobe koja u datim okolnostima na razuman način koristi svoje znanje i sposobnost prosuđivanja. Pravni koncept savjesne osobe predstavlјa razumnu i prihvatlјivu doktrinu koja svakom pojedincu daje određeni stepen zaštite, ali ga ne oslobađa u potunosti od odgovornosti. Na osnovu pravnog koncepta savjesne osobe razvijen je revizijski koncept dužne profesionalne pažnje. Dužna profesionalna pažnja je pažnja kojom savjestan revizor treba da planira i izvodi reviziju. Svaka njegova aktivnost se upoređuje sa pretpostavlјenim akcijama imaginarnog revizora u istim okolnostima da bi se sagledalo da li je pojedinac izveo aktivnosti revizije na zadovolјavajući način.
Koncept dužne profesionalne pažnje oslobađa revizora od nerealnih zahtjeva u pogledu neregularnosti, ali on i dalјe predstavlјa visok standard koji revizor mora da zadovolјi kako ne bi bio optužen za nemar. Savjestan revizor treba da poznaje teoriju i praksu revizije, da ima odgovarajući nivo obučenosti, iskustva i vještine prosječnog revizora, da je sposoban da prepozna signale postojanja neregularnosti, da drži korak sa saznanjima o načinima izvršavanja i otkrivanja neregularnosti.
Dužna profesionalna pažnja zahtijeva od revizora da stekne neophodna saznanja o klijentu revizije, o načinu njegovog poslovanja i uslovima koji vladaju u grani/djelatnosti u kojoj posluje. Revizor treba da sagleda i vrednuje sistem internih kontrola klijenta, da uoči eventualne računovodstvene i finansijske probleme sa kojima se klijent suočava, da reaguje na neuobičajene događaje, kao i da istraje u otklanjanju svih sumnji u regularnost evidencija koje se u toku revizije mogu pojaviti. Primjena ovog koncepta se ne odnosi samo na otkrivanje kriminalnih radnji, nego i na sve druge apekte revizorskog rada koji zahtijevaju profesionalni stav u rasuđivanju, na primjer, prilikom procjene rizika, materijalnosti, uzorkovanja, izbora i formulisanja mišlјenja revizora i dr.
